POZNATI
MILICU KEMEZ ŠIŠALI DO GLAVE: Jezivi detalji nasilja – O glavu joj razbila dršku od metle
Njih je uzela izvesna Vesna, koju je Milica Kemez zvala „mama“, ali je ubrzo sve prešlo u agoniju.
„Ta Vesna nam je rekla da je ona sada naša mama i da “roditelj nije onaj ko te rodi, već onaj ko te čuva”. Pored nas je brinula o još jednom dečaku i njegovoj sestri. Prvih godinu-dve je bilo sve u redu. Zvala sam je “mama” i tako sam je i doživljavala. S vremenom je popustila sa živcima i počela da nas kažnjava, kao i da nas fizički i psihički maltretira – pričala je Kemezova, a zatim opisala neke od prvih kazni koje je hraniteljka primenjivala nad njom.“
„Jednom mi je rekla da pripazim na pecivo koje se peklo u šporetu, a meni je zagorelo. Bacila ga je na pod i naterala me da ga pojedem. Hraniteljka je Milicu i njenu sestru svakodnevno zlostavljala, a devojčice su zadobile masnice po čitavom telu.“

Foto: Printscreen_Youtube/Zadrugaofficial
„Ne znam zašto, ali Vesna je Mireli puštala kosu, a mene je protiv moje volje šišala na kratko da izgledam kao dečak. Nikad nam nije dozvoljavala da čupamo obrve, brijemo se, farbamo… Sestra je u internatu ofarbala kosu, a kad je ova to saznala, rekla joj je da takva ne dolazi kući za vikend i da će je ubiti! Mirela se mnogo uplašila tih pretnji. Od straha je htela da se ubije! Drugarice iz internata su joj rekle da napiše pismo Centru za socijalni rad i opiše uslove u kojima živimo i kako se Vesna ponaša prema nama.“
„Inače, Centar za socijalni rad nas je možda tri puta obišao otkad smo živeli kod nje, a mi bismo se tada pravile da je sve u redu – priča Milica Kemez i dodaje da su socijalni radnici po prijemu tog pisma došli po nju u školu i odveli je na razgovor.“

Foto: Printscreen/Instagram
„Ušla sam u kancelariju, a tamo je bila i ona! Pitali su me da li je sve iz pisma tačno, a Vesna me je pogledala u oči i rekla: “Želiš li da odeš od kuće kao Mirela?” Samo sam ćutala. Potom su me odveli u drugu prostoriju i postavili mi isto pitanje, a ja sam im tek tad priznala da je sve istina. Mirelu i mene su odmah smestili u privremenu hraniteljsku porodicu u Vršcu.“
Sve vreme dok se selila i tražila malo sreće, Milica je mislila samo na jedno – roditelje! Čak 11 godina nije imala nijednu informaciju o majci i ocu. Maštala je kako će se svakog časa pojaviti na vratima, uhvatiti je za ruku i povesti kući!
„Ništa nisam znala o mami i tati, čak ni kako se zovu. U srednjoj školi je saznala istinu o roditeljima. Ali uz tu istinu, došla je i nova bol. Njena mama više nije bila živa. Nikada je nije upoznala, niti zagrlila“ – završava Milica Kemez svoju bolnu ispovest.

